Iako je sasvim jasno da krave i telad rastu i sa ove i sa one strane hrvatsko-bosanske granice, izgleda kako je baš stoka krupnog zuba okosnica predstojećeg carinskog rata između ove dvije mlade balkanske i europske države. Naravno, nitko to ne bi rekao kada promatra to pitomo blago kada pase na zelenim pašnjacima, no stvarnost često ima puno surovije interese nego što su to slike bosanskih ili hrvatskih sela, seljaka i života za čiji se pastoralni habitus doima kao da je zaostao iz nekog davno minulog svijeta. Najava političkih moćnika u vladi Bosne i Hercegovine da će uvođenjem carina od 100% na prehrambene proizvode iz Hrvatske jednostrano suspendirati izgleda nikada dobrodošao simetrični Sporazum o slobodnoj trgovini koji su obje zemlje svojedobno usvojile, ustvari je rezultat starijih problema. S jedne strane to je pitanje nemoći bosanske političke i privredne nomenklature da riješi egzistencijalne i poslovne probleme vlastitih seljaka, prvenstveno malih gospodarstava koje je najlakše politički manipulirati, a s druge bosansko tržište hrane nameće se hrvatskim tvrtkama i proizvođačima kao neka vrsta prirodno rezervata za plasiranje raznovrsnih proizvoda. Dakako, cijeli taj fenomen dodatno je potkuren od strane politički ojačane bosanskohercegovačke obitelji Lijanović, koja svoj utjecaj izravno koristi kako bi zadobila gotovo monopolski status proizvođača i distributera stoke na tržištu Bosne i Hercegovine. Lijanoviči, lukavi kao svaka lisica iz priče, svoj politički angažman a sada i politički sustav Bosne i Hercegovine stavljaju u funkciju komercijale svoje tvrtke i klaonice, tvrdeći istovremeno kako je to navodno istinski i jedini uistinu patriotski interes bosanskog puka odnosno potrošača. Na taj način u doba opće neimaštine, ova  beskrupulozna sprega navodnih nacionalnih interesa i logike rođenih maxiprofitera, ustvari, zalaže se za to i tako osiromašeni i obespravljeni stanovnici susjedne nam države plaćaju 100% skuplje meso i mliječne prerađevine. Jasno je da u predstojećem rastu cijena neće poskupiti samo hrvatski proizvodi, već i oni obiteljskog bussinesa Lijanovićevih, kako bi se upravo na tome dodatno zaradilo. Iako je sve to jasno i razvidno, hrvatske i bosanske krave i dalje mirno pasu, telad muče, a muka je tlaka svakog siromaha za kojeg je posjet mesnici ili kasapinu ustvari prije izraz patriotskog nadahnuća nego obilnog obroka. Što drugo reč, no: Otpor stoko!